Javno preduzeće Morsko dobro je firmi kontroverznog nikšićkog biznismena Branislava Brana Mićunovića, sklapanjem 14 aneksa osnovnog ugovora, produžavalo zakup luke Budva, a nekima od tih aneksa omogućen mu je otpis cjelokupne godišnje zakupnine ili je ona bitno umanjivana. Podaci do kojih je došao MANS pokazuju da je nikšićki biznismen imao povlašćeni položaj u poslovanju s javnim preduzećem Morsko dobro. Od 2003. do 2015. godine kompanija nikšićkog biznismena bila je zakupac luke Budva.
Mićunoviću je država tolerisala nelegalnu gradnju i devastaciju podmorja, smanjivana mu je ili sasvim ukidana zakupnina, a državna imovina mu je data u zakup bez javnog tendera.
Istraživački centar MANS-a je otkrio kako su konkretno javne institucije, u prvom redu Morsko dobro, donošenjem naizgled zakonitih odluka, godinama favorizovale firmu nikšićkog biznismena, na štetu javnog interesa.
U aprilu 2002. godine Morsko dobro je nakon sprovedenog tendera sklopilo ugovor o zakupu luke Budva sa slovenačkom kompanijom Elektrovin, to jest s njenom kćerkom kompanijom ER.-VE. Montemarine iz Podgorice. Ugovor je sklopljen na 15 godina, a osim svih vezova i dijela obale uz marinu, Slovencima je data u zakup i površina budvanskog akvatorija, s tim da površina nije precizirana u ugovoru. Godišnja zakupnina je utvrđena u iznosu nešto većem od 25.000 eura za svaku od 15 godina trajanja ugovora. Slovenačka firma se obavezala na određena ulaganja u luku Budva, ali nigdje u ugovoru se ne navodi čak ni projektovana vrijednost tih ulaganja. Ugovor je potpisao tadašnji direktor Morskog dobra Dragan Ivančević.
Krajem 2003. godine ER.-VE. Montemarine i ugovor s Morskim dobrom preuzima budvansko preduzeće MC Marina. Osnivač ove kompanije je drugo budvansko poslovno društvo Anagusta, koga je osnovala istoimena of-šor kompanija s Kipra, iza koje stoji Brano Mićunović. Preuzimanje je konstatovano aneksom jedan ugovora, što je bio prvi od ukupno 14 aneksa.
Prvim aneksom Mićunovićeva firma je potpuno oslobođena plaćanja zakupa za 2002. godinu. U obrazloženju takve odluke navodi se da su kompaniji MC Marina priznati troškovi uređenja gradskog WC-a u iznosu od oko 15.000 eura, dok se preostalih desetak hiljada eura otpisuje po osnovu „troškova koji nisu mogli biti procijenjeni u momentu zaključenja ugovora”, bez preciziranja o kakvim se troškovima radi. Ovaj aneks je sa predstavnicima firme MC Marina potpisao Dragan Ivančević.
Već 2004. godine zaključen je aneks dva na glavni ugovor kojim se godišnji zakup smanjuje za 20 odsto, i to bez ikakvog obrazloženja. Ovaj aneks je potpisao tada novi direktor Morskog dobra Rajko Barović. Evidentno je da u osnovnom ugovoru o zakupu ne postoji nijedna odredba koja omogućava umanjenje godišnje naknade, osim u slučaju da je zakupac bio nekako onemogućen da koristi luku. Rajko Barović je potom s predstavnicima Mićunovićeve firme idućih godina sklopio još tri aneksa kojima je određeno da se godišnja naknada od 25.000 eura može plaćati na rate.
Sredinom 2007. godine MC Marina je Morskom dobru uputila zahtjev za produženje ugovora o zakupu na dodatnih deset godina (osnovni ugovor isticao je 2017. godine, pa su oni 2007. tražili da se produži do 2027. godine). Pored toga, MC Marina je od Morskog dobra tražila i odobrenje da ugovor o zakupu može založiti za uzimanje kredita kod Hipo Alpe Adria banke.
Oba ova zahtjeva Mićunovićeve kompanije su prihvaćena od Upravog odbora Morskog dobra, uz obavezu da se u naredne tri godine realizuju ulaganja u luku Budva od 700.000 eura. Odluku je potpisao tadašnji predsjednik Upravnog odbora Morskog dobra Aleksandar Tičić.
Ova odluka je dodatno ozvaničena novim aneksom, u kome je precizirano da se osnovni ugovor produžava do 2027. godine pod uslovom da kompanija MC Marina realizuje obećana ulaganja. Na taj način, Mićunovićevoj firmi je omogućeno da mimo tendera dobije produženje zakupa, ali i da ugovor o zakupu bude založen kod banke zbog dobijanja kredita.
Novim aneksom iz 2008. godine je definisana površina mora koja je bila predmet ugovora iz 2002. godine, u iznosu od 53 hiljade kvadrata, što predstavlja unutrašnji prostor luke. Pored toga, ovim aneksom se kompaniji MC Marina privremeno, do kraja 2008. godine, ustupa dodatni prostor u akvatorijumu, ali i na samoj obali, bez javno raspisanog tendera. U skladu sa time, godišnja naknada je bila povećana na oko 36.000 eura.
Morsko dobro je dodatnim aneksima još nekoliko puta „privremeno ustupalo” ovaj prostor, sve do 2014. godine. Te godine je potpisan još jedan aneks i njime se naknada za zakup luke Budva smanjuje na oko 30.000 eura, opet bez obrazloženja. Tako je Morsko dobro cijelih šest godina izbjegavalo zakonsku obavezu raspisivanja javnog tendera, već je aneksima prostor direktno ustupan Mićunovićevom preduzeću.
U međuvremenu, kompanija MC Marina je otpočela sa radovima na luci Budva, bez potrebnih saglasnosti i dozvola. MANS je došao do nekoliko zapisnika o inspekcijskom pregledu koji je sproveden 2010. i 2011. godine, gdje se konstatuje da je MC Marina protivzakonito izvodila radove na sanaciji lukobrana nasipanjem kamena u more. U zapisnicima se navodi da se radovi izvode uprkos zabranama i nedostatku građevinske dozvole, ali i da firma ima saglasnost za izvođenje radova koje je izdalo Ministarstvo saobraćaja, preko Lučke kapetanije Bar.
Nema dokaza da je Mićunovićevo preduzeće na bilo koji način spriječeno ili sankcionisano zbog kontinuiranog kršenja zakona. Građenje objekata bez građevinske dozvole je od 2008. godine krivično djelo, ali nema informacija da je bilo ko iz Morskog dobra, Ministarstva saobraćaja ili nadležne inspekcije obavijestio tužilaštvo da MC Marina vrši to krivično djelo.
Budvanskom lukom danas gazduje firma Starteks developement koja je 2014. godine za 900.000 eura kupila MC Marinu od Mićunovića. Već naredne godine je sklopljen i poslednji, 14. aneks kojim se ponovo privremeno ustupa akvatorij luke, a godišnja naknada povećava na 41.000 eura. Kompanija Strateks development je javnosti postala poznata kada je nakon propasti projekta Astra Montenegro, preuzela upravljanje stambenim kompleksom na Zavali.
D.Milovac-M.Vešović
Tolerisali nezakonitu gradnju
Ministarstvo saobraćaja je krajem 2010. godine izdalo kompaniji MC Marina preliminarnu saglasnost za rekonstrukciju lukobrana, koja je bila uslovljena dobijanjem građevinske dozvole za izvođenje tih radova. Pored toga što je neuobičajeno da ministarstvo izdaje ovakve „preliminarne saglasnosti”, zanimljivo je da u ministarstvu to nisu povukli kad su saznali da MC Marina izvodi radove bez građevinske dozvole.
Osim ove saglasnosti, ministarstvo je kompaniji MC Marina omogućilo i da materijal koji je iskopala tokom rekonstrukcije lukobrana može deponovati u akvatorijum, bez prethodne analize uticaja takvih aktivnosti na životnu sredinu.
Veza između porodica Brana Mićunovića i Svetozara Marovića
Dugogodišnji izvršni direktor kompanije MC Marina koja je gazdovala budvanskom lukom je bio Budvanin Nebojša Čolan. On je u isto vrijeme bio ovlašćeni zastupnik više kompanija u vlasništvu Miloša Marovića. Konkretno, to su El Mar i Motonautica. Zajedno sa Božidarom Pimom, Čolan je osnovao građevinsku kompaniju MNB invest. Pima je bio izvršni direktor „Smart It”, treće kompanije u vlasništvu mlađeg Marovića.
Morsko dobro uništilo dokaze o poslovanju
MANS je i krajem 2015. godine istraživao poslovanje luke Budva, posebno se interesujući koliko uredno je kompanija Brana Mićunovića izmirivala novčane obaveze prema Morskom dobru. U odgovoru koji smo dobili od tog javnog preduzeća navodi se da je kompletna finansijska dokumentacija, koja se odnosi na poslovanje sa MC Marinom, uključujući i dokaze o uplatama godišnje zakupnine, uništena internom odlukom javnog preduzeća Morsko dobro.
Procjenjivači vrednovali i nelegalne radove
Uslov za produženje ugovora o zakupu sa MC Marina do 2027. godine je bila obaveza Mićunovićeve firme da uloži najmanje 700.000 eura. Početkom 2012. godine, izvršena je procjena tržišne vrijednosti investicionih ulaganja MC Marina u Luku Budva. Nalazi procjenitelja Nataše Gačević i Zorana Senić, su uključili i one radove za koje se ispostavilo da su sprovođeni nezakonito, bez izdatih dozvola i uprkos izričitim zabranama od inspekcije. Tako izvedeni radovi, prema izvještaju su bili vrijedni 1,25 miliona eura.
Hronologija sklapanja aneksa na glavni
Ugovor o zakupu Morskog dobra
2003. Aneks I Otpis cijele godišnje zakupnine
2004. Aneks II Umanjenje zakupa za 20%
2004. Aneks III Plaćanje godišnjeg zakupa u dvije i tri rate
2006. Aneks IV
2007. Aneks V
2007. Aneks VI Mogućnost produženja ugovora do 2027. i uzimanja kredita kod HAAB-a.
2008. Aneks VII Ustupanje nove površine morskog
dobra mimo tendera i godišnje produžavanje zakupa.
2009. Aneks VIII
2010. Aneks IX
2011. Aneks X
2012. Aneks XI
2013. Aneks XII
2014. Aneks XIII Umanjenje cijene zakupa morskog dobra.
2015. Aneks XIV MC Marna se preimenuje u Dukley Marina